Piše: Antonio Gavran
Danas je oslobađanjem Vojislava Šešelja svih optužbi po pitanju zločina u Domovinskom ratu udarena tolika pljuska svim nevinim žrtvama da se zažarenost lica vidi i u mraku. Taj mrak “pravde” progutao je sve one koji su željeli da se zaista stvori mir na ovim prostorima.
Možda su poneki na prvi mah pomislili kako se radi o prvoaprilskoj šali koja je jedan dan ranije plasirana, ipak stvarnost je sasvim drukčija. Očito pokolja i krvi na ovom Balkanskom poluotoku nije dovoljno pa se stvara nova mržnja sijući je pravdom i pravicom bolesnih i iskrivljenih umova koji dobro znaju što takva presuda donosi.
I nije tu krivac Šešelj već oni koji odlučiše produbiti mržnju iako su pustivši ga na slobodu zbog bolesti mogli vrlo jasno uvidjeti da njegova ideja Velike Srbije i dalje živi, te da kao takav svojim govorima i djelima i dalje sije mržnju okupljajući oko sebe najveći ološ koji je spreman ponovno ratovati.
Ne, nismo ni mi lišeni takvih koji vole krv, ali zbog devedeset i devet posto onih koji ne žele ponovne pokolje i rat na ovim prostorima takva odluka nije smjela biti donesena.
Samim ovim činom pravda se opet pokazala kao mrtvo slovo na papiru. Opet o svemu odlučuju oni koji strašne zločine i dopuštaju gledajući kroz prste i praveći se da ništa ne vidješe.
A nama ostaje samo zavađen narod, prepun mržnje i iskra koja plamti da se sve opet iznova ponovi.
Želim vjerovati i nadati se da nas ponovno neće zavaditi i igrati s nama šah dok naša mladost bude ginula i nestajala za uzvišene ciljeve onih koji se ratom bogate.
Antonio,
razumijem što nam želiš poručiti,ali.
Pustimo Haški sud,nek mu stana vrak na put.Šešelja su pustili na slobodu radi bolesti.On je i onako prošlost,a mi se okrenimo budućnosti,kako bi bili što zdraviji i uspješniji.