Igor Petrić Ništa,
ništa kao prije nije,
stalno netko nešto propitkuje
i gleda očima prezira,
nameće mišljenje
bez reda i značenja.
Čovjek od čovjeka pogled skriva
i čini to vješto…
Igor Petrić Zvona!
Čuješ li u daljini kako
zvonom zvone zvona.
Kroz neobrađena polja, zarasle šume
i prašnjave ceste bez putokaza.
Zvone zvona i kroz sela
kojima više nitko ne hoda.
U kojima imena nitko ne izgovara.…
Igor Petrić Istina,
tako čudna premisa,
nepredvidiva postojanja
i pomalo zastrašujuća,
uvijek iznova otvara pitanja
o tajnama postanka prije početka
ovog poznatog svijeta.
Istina,
uvijek iznova otvorit će…
Marija Juračić Isuse moj, ne možeš s tim plaštem među ljude!
Dat ću ti moga brata traperice
i njegove martensice
majica će ti ova dobra biti
tetovažom lažnom rane ćemo skriti.
Nećemo uzeti taxi. Nećemo projuriti.
Poći ćemo u dom, u kojem djeca su sama
već odavno u njemu ne stanuje mama.…
Igor Petrić Danas hoću,
želim sve.
Sve riječi i poruke,
grafite sa zidova i tonove beskraja.
Sve slike i prašnjave knjige
koje nitko ne posuđuje
već godinama.
Igor Petrić Kroz noć,
Nježno, šaptom
Padale su kiše,
Nošene vjetrom
Na krilima samoće,
Kroz tvoje ruke
Nijemo dotičući crnu zemlju
Po kojoj,
Usamljene stope hode…
Igor Petrić Tragovi postojanja
polako blijede
i povlače u zaborav
sve ono što nekad ste imali
sve ono za što ste predano živjeli,
bili netko i nešto,
tamo,
tamo negdje,
tamo nekom.…