Igor Petrić Jesmo li
dovoljno glasni,
dovoljno ludi za promjene
iako za njih,
kažu, nema potrebe.
Hoćemo li šutjeti?
Hoćemo li urlati u znak potpore
ministrima i njihovim psima?…
Marija Juračić Zašto snovi često istu sliku pišu
perivoj u suton, kamenu fontanu
strasan miris cvijeća, dok sluti na kišu
šljunčane puteljke u sutonu ranu.
U haljini bijeloj žena moga lica
kroz perivoj tihi polagano hoda
u ruci joj cvijeća puna košarica
ne čuje se ništa, tek žubori voda.…
Igor Petrić
Život kao iluzija
rađanja,
odrastanja,
umiranja.
Život kao smisao postojanja.
Kao nada čovječanstvu
i svim ljudima.
Život kao igra bez kraja
u kojoj nema poraženih,…
Marija Juračić Ja volim kad u sumrak violina plače
kada se nad morem srebri mjesečina
onda ko pajaco usred zadnjeg čina
zajecam smijehom i zadrhtim jače.
Sve moje čerge u njenom su zvuku
prašina druma i ljubavi kasne
svi konji vrani što nam kola vuku
ples prepun žudnje kraj vatre što gasne…
Jesmo li
Od vjetra se skrili
Duboko iz crne utrobe zemlje
Ovo je jako čudna priča
U noćima kad aveti gmižu
Još jedno
Ja volim kad u sumrak violina plače