Za srce i dušu

Vanja Škrobica
zaboravjenu
istrošenu
pod suvin lišćen
od prolaznosti
sakrivenu
naša san te:
od judskoga zla oparenu
opečenu od cigareta i vina
beštimjan prokletu…

više

Vanja Škrobica
podili život po štajunima
oduzmi koji misec joli godinu

dodaj snig i mraz
uzmi bokun promalića

vonje zelenega ružmarina
smilja i lavande
donesedu meštrali…

više

Zvonimir Nemet
Po tebi miriše trešnja
U tebi vatre gore
Kako me ljube i žare
Osjećam usne tvoje
Po tebi miriše ljubav
Po tebi se ona zove
U tebi plamti nježnost
Do neba diže me ona
Duša da s tvojom plovi
Po tebi i ja…

više

Vanja Škrobica
‘oćeš li mi ikad moć’ oprostit
ča si na za’nji vijađ u svađi s menom partija
‘oćeš li mi ikad oprostit riči
ča san ih u ženskon bisu izrekla

glupa je to svađa bila:
ja san u bilo našu kamaru opiturat tila
a ti si za plavo navija …
uvik si plavo najviše volija:…

više

Don Ivan Grubišić/zbirka pjesama  „Nemirno more“

Što to s tobom djeca ti rade
Što se to s tobom Marijo zbiva
Zlatom te kite i lik tvoj kade
Postaješ vizija a ne majka nade.
Sad više ne znam Marijo gdje si
Na Križevcu ili Gradini
U Lourdesu ili Fatimi
Ali ti ne smiješ visoko stati
Postaješ vizija a ne mati…

više

Vanja Škrobica
prin vengo se širon otvoridu škure
triba razmaknit koltrine

pustit sanjivu misečinu u kamaru
ništa ne smi ometat pismu i klapu

va’ja usporit disanje
umirit vitar s mora
dok se glas tenora svije uz trs loze…

više

Ljubica Rogulj
Drhti sunce iznad naših glava
Čulna misao od tebe meni isparava
Ispred nas leluja se žito zrelo
Diraju nam vrele zrake žedno tijelo
Jedno u drugo mi se zagledamo
Zovu žita jedva odoljevamo
Noge nam se ukipjele na mjestu
Razmišljamo o povratku na čestitu cestu…

više

piše: Zdravko Luburić
Tamo ne stanuje nitko samo ruža, zemlja, jedna žena i plač njezinih očiju koje iz dubine srca i iz gorke visine samo gledaju, kako ona živi ali živi i ono njezino srce koje u njoj zvoni prestrašeno od beskrajne šutnje njezinog istrošenog života. Izrugivanoj i poniženoj uzimali su grobnu zemlju i dali joj strašno gubilište, spaljivana, gorjela je s lubanjama stoljećima.

Ona je privikla svoje natekle oči koje slušaju ispod otvorenih prozora sonate, dok se iz njezinih grudi lomilo stenjanje u ružinom…

više

Zvonimir Nemet

Tiho… tiho… čujem
Tambure
Srce mi obavija fina… fina
Prašina
Od žica kao paučina
Nostalgija
Tiho… tiho… čujem jecaj
Tankih žica samica…

više

Vanja Škrobica
od špaga, konopa, žice
joli zeru moderna od plastike
nategnuta od brokve do brokve, od ponistre do ponistre
pod baratulon, na štradi, kontra vitru, prema suncu
stalno je vučedu i potižedu
na njon visidu:
bičve
šotane
trliš…

više