Možda se nekome i danas to događa…
Ova priča Emila Cipara emitirana je 23. kolovoza 2012. godine na Hrvatskom radiju, u programu Glas Hrvatske. U emisiji Hrvatima izvan domovine a u spomen na Emila (povodom njegova preranog odlaska) ponovljena je u eteru 16. listopada 2014. godine. Objavljena je u knjizi “Ono malo duše” tiskanoj 2015. godine u nakladi Hrvatskoga glasa Berlin.
Iz naše arhive ...objavljeno 17.01. 2009. godine
napisao: Emil Cipar
foto: Sonja Breljak
foto: Sonja Breljak
Božić 2006. U prenatrpanom “Kadettu”, vozim se iz Remscheida prema Slavonskom Brodu.
Bezbroj puta vozio sam tu relaciju. Poznajem sva odmorišta, profil ceste, čak i osoblje u nekim restauracijama na putu. Znam koliko ću potrošiti benzina, gdje ću kontrolirati ulje……
Od svih kršćanskih blagdana Veliki petak budi kod mene najviše asocijacija. Više nego svi ostali zajedno. Nije to lako u jednoj kolumni ograničenog prostora pojasniti, ali ja ću pokušati…
Negdje krajem 1991., iznenadi me jedan telefonski poziv. Na drugome kraju je Vlado Duić …novinarska legenda iz starih vremena. Bile su mi dobro poznate njegove reportaže iz “Starta”, „Plavog vjesnika“, Vjesnika u srijedu“, magazina koji su pobudili moju znatiželju za novinarstvom. Isto tako bile su mi dobro poznate njegove monografije i izložbe fotografija.… 
Moglo bi se reći da ova priča nema nikakve veze s hrvatskom dijasporom. Ja ću ju ipak ispričati, pa ti sam zaključi. U svakom slučaju dio je mene, a ja jesam usko povezan sa dijasporom …njen sam dio.