događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Danas smo se moj zet i ja opet u nečemu složili. Odali smo priznanje našoj vladi.
Kada netko zna što radi, onda su rješenja brza, jednostavna i hvalevrijedna. Slična su onima iz kuhinje. Kada voda u loncu prekipi, odlijemo je.
Imali smo velik problem nezaposlenosti. Vlada ga je riješila brzo i učinkovito. Trećina mlade i stručne populacije odlivena je iz lonca. Doduše, malo previše pa sad u loncu nedostaje sadržine.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Jednog me je dan pozvao Boco da dođem u Vinču. Već sam ranije odlazio nekoliko puta i nije me impresioniralo to što rade u inače izvrsno opremljenom institutu. Uglavnom ponavljaju eksperimente koje je davno netko već uspješno obavio.
Boco me je proveo kroz cijeli Institut. Rekao mi je da im treba vrstan praktičar i pitao me da li bih ja želio tu raditi. Rekao sam mu da je to dobra škola i priprema za odlazake u neke velike američke institute, za što ja iz političkih razloga nemam nikakve …
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Jeste li čuli za otočić Gospa od Škrpjela i istoimeno svetište pomoraca sagrađeno na njemu?!
Ako niste, podignimo jedra na tartani, šambeci, briku, polaki, fregadunu, karaveli ili navi (sve od reda tipovi jedrenjaka) i otplovimo put Boke kotorske, do starog gradića Perasta koji je, s dvjestotinjak stanovnika i dvadesetak crkava, doista jedinstvena i bogata riznica dragocjenih djela bokeljske kulturne, povijesne i umjetničke baštine.…
piše: Ruža Silađev
Ova fotografija je snimljena na blagdan Duhova 1944. g. u Sonti.
Na poleđini fotografije nevještim rukopisom piše: Duhovska uspomena, Eva Dikicina, Eva Dološova i Kata Kokina (nama s lijeva na desno).
Na fotografiji su zabilježeni samo nadimci njihovih obitelji, a nose prezimena: Eva Matin (Dikicina, 1929-2002), Eva Tolorić (Dološova, 1929-2003) i Kata Kuruc …
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
U minula tri mjeseca upravnik Bogdan nije morao uzimati električara, jer su me Čampur i ona tri studenta s kojima sam radio na sređivanju instalacija vrijedno zamjenjivali. Studentski grad je imao brijačnicu s frizerajem, stolara i krojača. Od radničkih odijela moglo se nabaviti samo ono obično platneno plavo, pa sam još u samom početku negdje nabavio debelo bijelo laneno platno, od kojega mi je krojač sašio pravi kombinezon s puno velikih džepova. U tom sam kombinezonu uvijek išao obavljati popravke. U vrijeme moga odsustva Čampur i ostala trojica taj su …
piše: Marija Juračić
U ovom tekstu zeta neću spomenuti. Nije on kriv što sam ostala bez interneta. Na čudan i tajanstven način.
Naime, jednom našem distributeru plaćam mobilni internet na koji se priključujem umetanjem stika u laptop. I to je šljakalo sve do neki dan kada je moj stik izjavio da ima grešku i da me ne može konektirati.
Zovem službu za korisnike i ugodan mi muški glas govori da imam…
piše: Viktorija Banić
Neprestano nas zasipaju izvještajima o aferama, poskupljenjima, curenju informacija, sukobu interesa, tajnim dogovorima, izigranim kolektivnim ugovorima, zagađenjima, namještaljkama, pedofilskim skandalima, odbjeglim tinejdžerima i surovim kaznenim djelima…
Dobro došli u 2018! Pa još red (ne)demografske politike, kao višnja na torti… Ili udarac u trbuh? Zbog čega uopće ujutro ustati?
piše: Marica Žanetić Malenica
Sređujem komodu u kojoj su pohranjene kutije s uspomenama iz znatno mlađahnijih dana. Pri pražnjenju mape s požutjelim pismima, razglednicama i rođendanskim čestitkama na srca i ruže, u ruci mi se našao nemarno otrgnut papirić na kojemu je velikim slovima pisalo: „Zbog tebe bi Mare obišao sve četiri strane svijeta, a kad budem otišao pitat ćeš se ima l’ peta“. Pri dnu datum iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća.
piše: Marija Juračić
U našoj se kuhinji opet dobro zakuhalo. Sve se puši i vrije. Kipi. Tisak se usijao, mailovi lete na sve strane, televizija bruji, oni koji bi trebali nešto znati, ne znaju ništa, a oni koji ne bi trebali znati ništa, znaju sve. Teško lovim niti zbivanja pa pitam zeta kako on gleda na nastalu situaciju, a on samo sliježe ramenima i kaže:
„Što se tamo više kuha, to su naši lonci više prazni.“
Vidim da ni on nema relevantne podatke, ali ne zamjeram mu.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Negdje krajem veljače nakon večere sam osjetio da imam visoku temperaturu. Otišao sam do Time i on je izmjerio 40 stupnjeva. Temeljito me pregledao, ali nije mogao ništa ustanoviti. Ništa me nije boljelo. Dao mi je nekakvu tabletu i smjestio me u krevet. Došao je nakon jedan sat i ustanovio da je temperatura nije ništa niža, pa mi je dao nekakvu injekciju. Ujutro mi je izmjerio temperaturu i kad je vidio da je 39,5, rekao je da je to nešto ozbiljnije i odveo me u onu gradsku ambulantu, u baraci na putu prema menzi.…