događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Viktorija Banić
Kaže se da je u ljudskom životu izvjestan samo kraj, a sve ostalo su situacije u kojima se moramo snalaziti i prilagođavati im se. Kao monotona ili izvrsna utakmica s brojnim prevratima i iznenađenjima. Neka „dohvate“ čovjeka osobno i onda mu nije lako, ali gura, što mu preostaje?
Druga se događaju onome pored njega, pa ih je s distance puno lakše prihvatiti… Najranjiviji smo na kraju svog životnog puta. I tjelesno i psihički izmoreni od „igre“ i prekratkog poluvremena. …
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Kuk mi nudi mjesto šefa investicija
Budući još nije bila donesena nikakva konačna odluka, oko tog su se problema javljala sve oštrija suprotstavljanja.
Zanimljivo je da su nasuprot većine radnika zavrtničkog pogona, koji su bili protiv preseljenja, za preseljenje bili ne samo tvornički nego i općinski sindikat i sekretar općinskog komiteta SKH Andrija Juhović, a pridružio nam se podpredsjednik grada Milan Knežević.…
piše: Marija Juračić
U posljednje su vrijeme neki istaknuti političari i neke moćne organizacije tvrdile da su za sve loše stvari u Lijepoj Našoj krivi oni koji šire pesimizam, koji ne vide kako je u državi sve mnogo bolje, nego što je ikada bilo.
Dobri smo, uspješni, plemeniti i zato osmijeh na usne i vjeru u srce! Vi koji širite pesimizam i defetizam samo smetate, pa ako vam ovdje nije dobro, otiđite za onima koji su već utekli.…
piše: Marica Žanetić Malenica
„Vi ne možete dati krv“, reče mi odlučnim glasom liječnica, kada sam se odazvala akciji koju je organizirao klub darivatelja krvi kojega sam bila članica.
„Zašto ne mogu, tlak i hemoglobin su mi u redu“, rekoh iznenađeno.
„U kartonu piše da ste operirali štitnjaču“.
„Jesam, ali skinuli su mi samo polovicu i nalazi su pokazali da…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Posjeta firmi Valmet
Cilj nam je bio posjetiti firmu Valmet i neke tvornice papira. Odvojili su nas u grupe, a Kuk, direktor Ivice Lovinčića i ja, prvi smo odvedeni kod jednog od direktora Valmeta, koja je jedan od najvećih svjetskih proizvođača postrojenja za proizvodnju papira i najveći proizvođač za SSSR.
Direktor nam je rekao da su do tada Sovjetima isporučili 24…
piše: Marija Juračić
Pita me unuk što znači riječ restrukturiranje. Pokupio ju je negdje usput i jedva je izgovara. Kako malcu objasniti nešto što ni mnogi političari ne kuže?
A opet, svi se pedagozi slažu u tvrdnji da treba udovoljiti djetetovoj znatiželji.
Kako je kuhinja svima bliska, pa je mnogi nose u podsvijesti, te stalno nešto kuhaju i izvan nje, odlučim mu stvar objasniti običnom kuhinjskom terminologijom.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Ulazim u radnju poznatog splitskog proizvođača pekarskih proizvoda i slastica. Njušim opojni miris tek pečenoga kruha i zamišljam vrijedne pekare kako u noćnoj smjeni mijese sve te kruhove naše nasušne.
Dobro, više ih ne mijese ručno, ali treba u te velike čelične miješalice usuti točne omjere svih sastojaka, moguće i ručno domijesiti, tehnološku proceduru slijediti da bi iz toplih peći izašli: Didova peka, Bakina pogača, Matan, šlapa, lovački, seljački, rustika, finac … i sva ta razna peciva sa slanim i slatkim nadjevima. …
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Kvasničke mi je bilo žao. On je najzaslužniji što su izgrađena postrojenja na Žitnjaku, ali se, nažalost, nije snašao u novim okolnostima. Smatrao je da i dalje mora osobno sve kontrolirati – ne samo pogone, nego i ljude.
Dolazak Vlade Kuka predstavljao je pravo osvježenje. Znao je razgovarati. Pitao je i slušao, ali ne autoritativno kao Kvasnička, nego nekako u prijateljskom ozračju. Obilazio je sve pogone i pored ostalog raspitivao se o organizaciji i tražio prijedloge što bi …
IZ NAŠE ARHIVE/ objavljeno na portalu 10. ožujka 2013. i u knjizi “Ono malo duše” 2015.
Napisao: Emil Cipar
Osim čitanja, što je bilo moj veliki hobi, nekih dugih susreta sa kulturom, početkom 60-tih godina, nije bilo. Struje nije bilo, pa tako ni radija, a o kinu i televizoru da ni ne govorim.
Za čitanje je bilo najviše vremena zimi, jer je rano padao mrak. Problem je bio da se štedjelo na petroleju. Kupovao se na pola litre u dućanu „kod Mite“, koji je nekada bio u zgradi zadruge, a kasnije se preselio na mjesto gdje je danas samoposluga.…
tekst: Ruža Silađev
Kad se sjetim školskih dana neizbježno se sjetim moje prve učiteljice Borinke Maširević i prvoga dana u školi. Sjećanja jesu blijeda, ali su se neki detalji urezali u pamćenje. U školu sam krenula u jesen 1956.godine. Radost i strepnja što ću konačno u školu su bili preveliki.
Radovala sam se školi zato što ću najzad imati pravu olovku i pravi papir na kojem ću moći crtati do mile volje. …