događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Među pacijentima s osmijehom na licu: dr Suzana Erić
tekst i foto: Marija Kukić
Požega/ U ovim teškim vremenima kada se pitamo kako ćemo i hoćemo li uopće preživjeti do sutra, čovjeku je ponekada potrebno tako malo: široki osmijeh, čašica razgovora, kap razumijevanja, trunak strpljenja…
Ne, nikome nije lako! Pogotovo kada te probleme malog, običnog čovjeka pritisne saznanje da dragi član najuže obitelji boluje od neizlječive bolesti.
piše: Ante Skazlić
Šime je i deseti dan sjedio sam za stolom, u kutu tvorničkog restorana jedeći zadnje ostatke doručka.
Bio je zbunjen, o glava mu je pucala od buke strojeva i razgovora ostalih radnika na njemu nepoznatom jeziku. Za trenutak bi ga obuzeo prezir rema rođaku Juri, pomogavši mu da dođe na rad u Njemačku, grad Singen, zaposlivši ga u tvornicu elektromotora, a potom ga pustio da se sam snalazi kako zna i umije.…
piše: Marija Kukić
O, koliko čovjek može voljeti! Koliko je ljubavi u srcu ljudskom! Sve te ljubavi različite su. Drugačije se ljubi dijete, roditelj, brat ili sestra, drugačija je ljubav prema bračnom drugu … Drugačijom vrstom ljubavi voli se rodbina, rođaci, prijatelji, znanci.
Ljubi se i vlastito gnijezdo i mjesto na kojemu je ono sagrađeno. Zavičaj, domovina… o, koliko ljubavi nosi čovjek za njih u svom srcu! O toj ljubavi progovorio je Euripid:…
2. dio: Jalta, Jalta
tekst: Marija Kukić
Kutjevo-Zagreb/Hodajući Vlaškom ulicom prema Gornjem gradu i kazalištu Komedija, motale su mi se glavom najrazličitija pitanja:
„Pa, ja nemam sluha. Kako će mi uopće „sjesti“ jedan mjuzikl?“
„Koliko dugo će trajati predstava?“
„Hoće li mi biti dosadno?“
„Tko će igrati glavne uloge?“…
ISELJENIČKE PRIČE …Iz naše arhive/objavljeno 04. kolovoza 2010./
piše: Sonja Breljak
Berlin/Godina 2003. Sjedimo u uredu naše berlinske odvjetnice. Hoćeš-nećeš, bi prije par godina neophodno obratiti se stručnoj osobi za pomoć. Borba s birokratskim sustavom, nepoznatim pravilima koja na šturom, suhoparnom, pravnom, njemačkom jeziku pojašnjavaju naš status u Njemačkoj i Službom za strance koja nas pritiska, postala nemoguća. Poput borbe s vjetrenjačama. A naš status u stvari …nikakav! Boravak nam se zove Duldung …u prijevodu s…
Knjiga je prijateljica duše (Francesco Lanza)
tekst i foto: Marija Kukić
Kutjevo-Zagreb/Dogodilo se još jedno putovanje, jedna ne previše duga vožnja do Zagreba.
Što nas sve čeka na tome putu? Iako znamo hodogram, iznenađenja i nepredvidive situacije uvijek su moguće. A to je ono što meni svako novo putovanje čini zagonetnim, čarobnim …što u meni budi znatiželju, otvara pregršt pitanja.
Iz naše arhive/ objavljeno 10.11.2012.
piše: Jasna Lovrec
Sveti Martin umro je 8. studenog 397., a njegov spomendan obilježava se 11. studenog na dan njegova pokopa. Bliži se naveliko slavljen datum u sjeverozapadnim krajevima Hrvatske, 11.studeni ili Martinje.
Nakon obavljenih berbi grožđa utihnulo je klopotanje klopoteca i odzvanjanje veselih melodija briježnim krajem Međimurja. Sada se u tišini podruma, klijeti i pevnica čuje još samo prigušeno «burk», «burk» vrenje mošta koje se isto bliži kraju pa moštu predstoji obred prijelaza i krštenja u vino.…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Kako san se spremija da zimu učinin u metropolu ove zadnje dane sve ništo mislin da bi mi bilo boje dikod drugo bit lovit ribu i samo čitat sve ove pizdarije koje se događaju u Lipoj Našoj.
Živija san turbulentno ča oče reč sa puno svakakvi da prostite sranja oko mene ma da ču ovako provodit starost nisan misli ni u snu.
Kad san se prijavi ka dragovojac marča miseca 1991 mislija san…
Štorija iz naše lipe metropole
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo štioci dragi kako san vas več aviza akošta san u naš lipi Zagreb i misli san jo ala če bit puno dosade pa neču znat o čemu vas avizavat i ča notavat na kartu.
Ma svetega mi Ante Padovanskega u možjane san dobi take udare da san misli kako san upa u epicentar nikega jakega tajfuna oliti koje gore nevere.
Najprin san se u ćudu zlamenova dok bi štija ča sve govoridu…
piše: Marija Kukić
Ovo je poseban dan u godini. Ovo je dan posvećen svima koje smo voljeli i koji su nas voljeli, koje smo cijenili i poštovali i /ili su oni nama to uzvraćali.
Ovo je dan kada moleći i plačući palimo svijeće i donosimo cvijeće onima koji su obilježili naše živote, onima koji su ostavili makar i najsitniji puteljak utrt u stazu našeg života.
Prekrasno je vidjeti lampionima i svijećama osvijetljena groblja, …