RADILIŠTE

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja  na minulo stoljeće”

Budući da sam samo ja bio odjeven u običnu ljetnu odjeću, Trajko me je odveo u stranu i upitao jesu li mi rekli da po pravilniku imam pravo za 100 US dolara kupiti posebnu odjeću za ove prilike, a kad sam mu rekao da mi nisu rekli, ljutito je rekao da opet skrivaju da bi njima ostalo više, te da će me on pred veče odvesti do krojača, a Nino mi može nabaviti posebne cipele. Nije mi se svidjela ta informacija o skrivanju pravâ. Krojač je bio vrlo spretan i već za dva dana imao sam tri safari odijela po mjeri.…

više

DIVNA SUBOTA

piše: Ognjenka Kalajdžić
Osvanu subota, svima  nama najdraži dan u sedmici. Ne moramo se brinuti za sutra,  još jedan cijeli dan imamo na raspolaganju dok pođemo u školu, a mama na posao.

Vrijeme mirno, tihoća samo što ne priča. Bijaše nam divno iako bi tada obično  čistili i pospremali kuću. Upalimo radio i svako na svoje zadatke.

Ove subote mama  je odlučila generalno pretresti kuhinju. Kažem…

više

TKO ĆE TI ZARADITI MIROVINU

piše: Marija Juračić
Danas raspravljamo o mirovinama. Slažemo se da je vlada posve nerazumna. Prvo je stvorila uvjete da 150 000 mladih ljudi utekne iz zemlje, a sada se želi dokopati nekih drugih mladih ljudi, neke  tuđe radne snage koja bi, navodno, budućim penzionerima ostvarivala mirovine.

Zato  sada vlada vodi više računa o natalitetu da zadrži ljude u domovini“, govori zet, “jer po načelu solidarnosti ja sada uplaćujem za vašu mirovinu, a sutra treba raditi netko tko će otplaćivati moju.“

više

ŽIVOT U ADDIS ABEBI

pše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

U gradu živi mnogo stranaca, počav od stručnjaka tehničke pomoći, do različitih misija, ali ima i dosta Talijana, bivših talijanskih vojnika koji se nakon što su Englezi oslobodili Etiopiju nisu vratili u Italiju, pa ih Italija smatra vojnim bjeguncima.

Mnogima od njih su kasnije došli i članovi obitelji. Bave se uglavnom trgovinom i raznim uslužnim djelatnostima, a premda je engleski jedan od službenih jezika, s talijanskim se u gradu mnogo lakše sporazumijevati.…

više

SJEĆANJA NA DANE I LJUDE

Rođena je 1949. u gradu sunca i pjesnika, Mostaru. Završila je elektrotehničku školu i radila kao elektrotehničar u Mostaru do 93. godine, kada je ratni vihor donio u Švedsku. Pomalo se bavi slikarstvom, a u zadnje vrijeme se potpuno posvetila poeziji. Učestovovala je u mnogim zbornicima, a izdala je i prvu zbirku poezije ”Dunjaluk u fildžanu”. Nada se da će napisati još mnoge stihove i njoj veoma drage istinite priče poput ovih koje ćemo složiti u rubriku Sjećanja na dane i ljude. (Urednica)

1. MAJ

tekst: Ognjenka Kalajdžić

unnamedDivan dan, kakav samo može biti u Mostaru i za Prvi maj.  Ako nije usula dosadna kiša, onda grane sunce  k`o tepsija.  Vazduh je ipak još hladan, pa nije prevruće. Lagani vjetrić se pobrine da bude baš ugodno. Uranačka muzika davno prošla.

Obaveza koliko god hoćeš. Kolač još nisam filovala.

Vikleri na glavi, sudi od sinoć neoprani. Do dva  se sjedilo i pijuckalo. Već se počelo slaviti.…

više

MOJ PRIJATELJ GOOGLE

piše: Marija Juračić
google-76522_960_720Pita me zet zašto sam nevesela, a ja mu kažem da su napali mog prijatelja koji mi je, od kada se poznajemo, činio samo dobro, uvijek bio raspoložen odgovoriti na mnoga moja pitanja, nikada nije pokazao nestrpljenje, rekao da je u žurbi, da za mene nema vremena…  Zet zna da nisam posebno društvena osoba i da sve svoje prijatelje mogu nabrojati prstima jedne ruke pa radoznalo ispituje o kome se radi.

O Googleu“, kažem,“ traže od njega odštetu jer je, navodno, ugrozio pravila poštene trgovačke utakmice, pa ga napadaju da prikuplja podatke o svojim konzumentima, pa da vrijeđa ljude, pa …“…

više

ODLUKA

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

filipBoravak u gradu

U tvornici sam radio od sedam do dva poslije podne, a poslije ručka sam lutao po gradu i okolici. Ljudi su me rado zaustavljali i razgovarali sa mnom.

U nedjelju sam otišao u Vranje. U Vladičinom Hanu sam večerao u nekakvoj birtiji koja je uvijek bila puna, a svirao je i nekakav romski orkestar. U vrijeme večere nikada nisam bio sam za stolom, jer je uvijek netko dolazio željan razgovora.…

više

NE ZABORAVI

piše: Marica Žanetić Malenica

„Je li možeš u subotu doć prid brod, poslaću ti jednu bulsu“?

„Mogu, naravno da mogu. Hvala ti puno… ljubim te…“

„Ma ništa, znam da je jadno voliš, Meri ih je ispekla…“

Ovaj, ili vrlo sličan dijalog vodim s Lidijom, mojom korčulanskom prijateljicom iz Blata, skoro svake godine u ova doba. Odem na brod po bulsu (torbu) i u njoj nađem ono što jadno (mnogo) volim, …

više

VRAĆEN NA POSAO

Našem dragom suradniku, Dida Filipu, autoru knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće” koju objavljujemo u nastavcima, želimo brz oporavak. (Urednica)

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

filipSudski poziv

U radu mi je vrijeme brzo prolazilo, pa premda sam prigodom dolaska, ljutito rekao da ću se vratiti u Zagreb za tri mjeseca, ipak sam se iznenadio, kad sam krajem trećeg mjeseca primio sudski poziv da dođem na raspravu.

I Đoko je bio iznenađen, ali mi je rekao da je to prva rasprava i savjetovao da Olga s djecom ostane, a ja da putujem zrakoplovom.…

više