događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Mirko Popović
Zavisno od treperenja kapljice formirane topljenjem snijega pod prvim proljetnim zrakama sunca, kapljicē kroz koju tupo gleda dok se ona viseći u gornjem dijelu prozorskog okna lagano uvećava – slika fasade susjedne stare kuće mijenja boje, oblik hrapavosti, veličinu i udaljenost u osjetu njegova vida.
Eho onoga što je zadnje čuo dok je Julija sinoć najljepšim glasom na svijetu čitala vratio mu se u najčistijim nijansama:…
tekst i foto: Marija Kukić
Koliko je živom biću malo potrebno za život! Hrpica tla, sunce, kiša.
Zaista, mrvica tla! Jer ova divovska zeljasta biljka svoj dom pronašla je na tvrdom betonu. Ali voljom i željom za životom te borbom za opstanak nadvisila je krovove kuća.
Ne smeta joj što nigdje u blizini nema plodnoga tla. Ona raste, stremi ka visinama i kao da svima poručuje:…
piše: Mirko Popović
Nije više bilo onih koji bi emocionalno identificirati i dešifrirali presušena korita njenih pruženih ruku za pravednošću, niti, smatrala sam, dovoljno užarenog srca za Božje smilovanje;
nije bilo onih koji bi milosrđe nadnijeli nad njeno patničko lice, onō na kojemu je još samo prepoznatljiva bila prestrašenost, izgubljenost, zgroženost, nečujna glazba najstrašnijeg ljudskog progonitelja – samoće. Koja je pred njom stajala kao zadnji, nezasluženi bič golgotske gorčine proživljenog života.…
tekst i foto: Marija Kukić
Sjećanja me vraćaju u vrijeme djetinjstva. Vraćajući se biciklom iz škole svojoj kući, ili čuvajući krave u jarku pored ceste, gledala sam rijeke hodočasnika kako pjevajući i moleći pješače prema sjeveru.
Moji ukućani su govorili: „ Oni idu u Kutjevo. Sutra je Mala Gospa.“ Nisam tada znala ni razumjela zašto toliki narod tamo hrli.…
Novitade iz našega malega mista
piše: Josip Šantić Šangarelo
Pasalo je puno vrimena okad san se zadnji put javi Vaman dragi štioci Hrvatskega glasa Berlin i moje kolumne Štorije iz malega mista.
More me bit sram ma jopet vas molin da mi se oprosti jerbo kad dojdete na naše najlipje more na sviti a bome i okolici i obuzmu vas opojni vonji o lipega okoliša i koluri a da ne govorin o ribi i maslinovu uju, pa crnemu Dalmatinskemu vinu, prošeku i …
piše: Marija Kukić
Jozo je bio putnik, lutalica, vječno u pokretu. Veći dio svog života proveo je na kotačima jer je to zahtijevala priroda njegovog posla. U dane kada je bio slobodan, a posebice otkako je umirovljen, veliki dio vremena proveo je putujući, vozeći se, hodajući, pješačeći …
Bio je strastveni ljubitelj prirode pa otuda i njegova ljubav prema ravnicama, gorama, planinama ……
Iseljeničke priče/ Iz naše arhive …objavljeno 15.11.2011.
piše: Emil Cipar
Već neko vrijeme ne izlazi mi iz glave par rečenica iz jednoga maila, kojega primih prije nekoliko dana. Završio sam seriju kolumni u časopisu „Matica“, posljednjom …u kojoj navedoh svoju e-mail adresu. Želja mi bila da mi se čitatelji jave i kažu što misle o mojim pričama. A htio sam im se zahvaliti što su me čitali …ako su me uopće čitali.
I čitatelji poslušali i javljaju se. Ali …suprotno mojim očekivanjima …rijetke riječi pohvale. Ima ih, ali nekako sve te…
piše: Mirko Popović
Prvo se radi oslona zemaljskog stopama klupi kamenoj priklanjamo, tamo gdje se umor primarno prima i razlaže. Stûd snimo pod zvijezdama što ispod i iznad svjetlucaju.
Onda meandrira naša lađa znatiželjom(?), žednim srcem(?), a prazne ruke se upliću u rosu nataloženu po jutarnjoj travi srpnja, po zrelom zlatu pšenice iz čijeg mira stameno izviru zvonici.
Iz naše arhive …objavljeno 19.03.2013.
piše: Emil Cipar
Krajem 50-tih pojavili se prvi radio-aparati u Sibinju. Nisam siguran, ali mislim kako je majstor Bokulić bio prvi koji je posjedovao radio aparat. Znam da je imao agregat za struju, jer struje u Sibinju tada nije bilo.
Ja sam prvi puta čuo radio 1958. Bilo je to pod prozorom Perke Stefanovića na sibinjskom brdu. Imao je tranzistorski prijamnik marke „Slavuj“.
piše: Marija Kukić
Miro je bio „opasan“ tip. Ne samo zato što je činio različite nepodopštine nego je i njegov izgled kod ljudi izazivao strahopoštovanje. Svaki puta kada bi ga ljudi ugledali, sjetili bi se opakog majstora Mrkonje kojemu je „glava sezala do stopa… Imao je kuštravu kosu kao lav, a duge brkove do ramena.“ ( Čudnovate zgode šegrta Hlapića )
Taj Miro volio je i vodio lagodan život. Za njega nisu postojale riječi: tuga, nesreća, patnja, bol, briga, već samo riječ: užitak, …