događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ujaci su nas primili lijepo i široka srca. Nakon što smo se nekako rasporedili po kućama i udžerama, a budući da je bio školski raspust i ja sam se uključio u seoske poslove domaćinstva, kojih u to vrijeme baš i nije bilo mnogo.
Sjećam se samo jednog posebnog događaja koji se u to vrijeme dogodio, a koji je vrijedno spomenuti.
piše: Marija Kukić
Oduvijek sam voljela bajke. Možda zato što u njima uglavnom pobjeđuju pravda, istina, dobrota, ljubav. I djevojčica Ida lik je iz jedne priče H. Ch. Andersena. Ida i njeno cvijeće! Volim i cvijeće, a Ida je ime koje mi se urezalo u sjećanje upravo čitajući Andersena.
Nisam znala da će ime IDA biti i dio moje obitelji.
Vrijeme došašća i sjećanje na divne trenutke… uzvišene… tada napisah… hvala vam dragi prijatelju Roko Dobra… nema ga više među nama… ostala je uspomena na čovjeka, pjesnika… ostali su njegovi soneti i neizbrisiva slika njegova lika… bio je i ostao pjesnik vječnosti..Dijana Jelčić-Starčević po zanimanju je terapeutkinja, a po vokaciji – pjesnikinja, koja je, uz svoj nadahnuti pjesnički prvijenac „Odakle dolazi ljepota“, s popratnim tekstom hrvatskog velikana poetske riječi Jure Kaštelana, nedavno objavila i svoju drugu čudesno lijepu lirsko-poetsku zbirku-sagu s naslovom „Mostovi pod kojima se budim“.
piše: Marija Juračić
Počela me zabrinjavati moja obitelj. Umjesto da se, kao većina poštenih građana Lijepe Naše, čvrsto politički odredimo, mi smo odabrali biti blaga opozicija. Uvijek i prema svakoj vlasti.
Nikako ne možemo shvatiti tko su zapravo Lijevi, a tko Desni.
Jasan nam je samo povijesni kriterij njihove podjele, a sve ostalo strpasmo u jedan lonac -papazjaniju. Rekao bi moj susjed Istrijan: “Sve vam je to ista pašta.“…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Sretan prelazak preko Save. Noćas u Andrijevcima, posljednjem našem bivaku u ‘priko Save’, u nečijem košu za kukuruz svi smo slabo spavali. Prvo me probudilo kašljucanje, tamo u mraku. Podalje od koša. Kod drugog buđenja čujem šaputanje tate i Girardija. Treće je buđenje bilo konačno. U cik zore, kroz razmake letava vidim tri sjene. Priključio im se i Teški. Govore poluglasno, čini mi se namjerno.
– Čitavu sam noć premišljao što bi bilo najbolje. S one strane Save čekaju nas, sigurno! – uzrujano će tata. Što rekoše ona dvojica, nisam čuo.
Brod je kritična točka povratka, najkritičnija. Treba prijeći široku rijeku! Mosta nema. Ne možemo izbjeći kontrolu. Nikako… Prestrašenost mi se uvukla u tijelo i dušu. Razdanilo. Došlo vrijeme za konačan dogovor……
KUHAR AUSTROUGARSKE VOJSKE
piše: Ruža Silađev
12. siječnja 1917., na poleđini jedne od tri fotografije koje je poslao vojnik austrougarske vojske je započeo pismo svojima u Sontu:
– Faljenisus, moji roditelji, ja sam dobro, živ i zdrav. Tako i vama željim od Boga sriću i zdravlje svima. Poslo sam vam tri slike. Pišite kako možete…
piše: Marija Kukić
Svima nam je znano koliko je u svijetu, ali i u našoj zemlji siromašnih i gladnih usta. Koliko je samo dječice koja gladuju, koja nemaju mogućnost obrazovanja, prava na bezbrižnost… Ali, ni njihovim roditeljima nije ništa bolje.
Ove godine papa Franjo predložio je da se 33. nedjelja kroz liturgijsku godinu proglasi Svjetskim danom siromaha. Sam je svojim primjerom pokazao da su siromasi ljudi koji su stjecajem različitih nezgodnih okolnosti, to postali. Ne razlikuju se od ostalih …
Iz naše arhive/ objavljeno 13.12.2011
piše: Drago Oršić
Priče koje sam do sada napisao, bile su mahom komičnoga sadržaja, dogodovštine koje život u prolazu napiše. No, vjerujte mi, nisu sve te priče koje je život, onako usput napisao, komične. Nažalost puno tih priča je tragika, koja prečesto pogađa, sada tebe ili mene, ili je netko treći na meti života. Priča koju vam sada želim ispričati je priča o jednome divnom čovjeku, možda malo osebujnome, ali sigurno ne pokvarenome, nego čovjeku sa principima. Osjećam potrebu pisati o njemu,…
Marija Juračić
O, ta uska varoš, o, ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Ništa se do danas promijenilo nije
još se svuda čovjek dotepencem zove
u drugom gradu kada gnijezdo svije
teško da mu lađe površinom plove.…