događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Optužili me da pišem samo o lošim potezima naše vlade, da izjave naše lijepe predsjednice nazivam školskim zadaćama, Sabor mi je neučinkovit, narod čudan…
Nakon tolike kritike shvaćam da sam ja čudna i da ne znam vidjeti dobro, čak ni kada me po kičmi tuče.
I sada, već mjesec dana šutim, jer tražim nešto dobro u našem javnom životu, ali sve dobre stvari kao da imaju neko drugo…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Konačno je došao poziv za vojsku. Na regrutaciji u Derventi imao sam problema zbog loše karakteristike. Kad me oficir pitao u kojem bih rodu vojske želio služiti, rekao sam da bih želio u mornaricu, ili zrakoplovstvo. On je uzeo moju karakteristiku i kad ju je pročitao, dreknuo je na mene: “Stani mirno! Što si se naslonio na stol k’o neka baba? Ti ćeš meni u obalnu pješadiju, pa ćeš gledati i brodove i avione, a nećeš im moći ni blizu.”
Došao sam u Kraljevo, u pomoćni vod bojne brdske pješadije. Nije…
Piše: Marija Juračić
„Što se kuha, punice?“ pita me zet i ja ne znam, misli li na lonac s mog štednjaka čiji poklopac odiže i gura nos u njegova isparavanja ili na tv emisiju u kojoj upravo vrte priloge naših političara o demografskoj obnovi.
Dok jedni otkrivaju svoja otkrića, drugi viču:“Pa to smo mi već rekli!“ Onda naša televizijska kuća, zbog ravnopravnosti i nezamjeranja, daje red novootkrivenih mjera i red uzvika:“Pa mi na tome već radimo!“…
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Kad sam se vratio u tvornicu rekao sam da sam se oženio, pa sam iz skladišta dopunio namještaj i sve što mi je trebalo. Iz tvornice je bio zabranjeno bilo što iznositi, ali je majstorima bilo dozvoljeno da sebi i ostalim stanarima u radionicama napraviti što nam je potrebno. Samo je trebalo prijaviti, materijal se po minimalnim cijenama kupovao u skladištu, a onda je poslije radnog vremena radnik to mogao napraviti u radionici. Tako su i meni bravari napravili štednjak, koji sam im platio.…
tekst: Marica Žanetić Malenica
Šetam u predvečerje Sustipanom, nekadašnjim starim grobljem koje je danas omiljena lokacija turista i stanovnika Splita. Uz panoramski pogled na Rivu i Grad koji se ugnijezdio podno Marjana, u ovoj zelenoj, romantičnoj oazi mogu se diskretno izmjenjivati male nježnosti, osobito pod okriljem zvjezdanog neba.
Dobro, ne šetam se ni ja sama, ali kao žena u godinama samo – šetam. Zastajemo pokraj ograde koja će se postupno načičkati lokotima čija je nakana zaključati ljubav. Kako to besmisleno zvuči!…
piše: Marija Juračić
Ovo me već pomalo zabrinjava. Nije normalno da se zet i punica tako slažu da i na politička pitanja gledaju iz istog ugla. Da nam je netko prije mjesec dana rekao da ćemo odobravajući gledati na poteze naše vlade, rekli bismo mu da je lud.
A sada, eto, mislimo kako ni njoj nije lako plivati u vodama koje sa svih strana netko muti, burka, izluđuje već izluđene ljude pa se ovi toliko uspaničili da od putničkih agencija, koje ih vode na neke političke skupove, traže garanciju da se mjesto ne nalazi na …
piše: Marica Žanetić Malenica
Subota, studeni 2017./ Tijekom manifestacije Mjesec knjige u Korčuli sam promotorica biografske knjige „Na ovo sam baš ponosna – 62 žene i njihove priče“, u kojoj sam jedna od autorica. S još dvije koautorice, Majom i Brankom, sjedim nakon posljednje u nizu uspješnih promocija, u vjerojatno jedinom otvorenom kafiću pustog otočnoga gradića kojega s pravom nazivaju mali Dubrovnik.
Obično ovdje svratim ljeti, u jeku turističke sezone, pa mi je,…
piše: Filip Ćorlukić ….iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
U slobodno sam vrijememe često razgovarao s djevojkama o udajama i ženidbama, a eventualnu mogućnost selidbe u “nekakvu selendru” zbog posla ili udaje, većina je njih potpuno odbijala.
Konačno sam nakon dvadesetak dana i niza razgovorâ s mnogim djevojkama našao potencijalnu životnu družicu. Bila je to Skopljanka Olga Blagoeva, apsolvent Pedagoške defektološke akademije, usmjerenje: za slijepe, koja je prije toga dvije godine kao učiteljica radila po makedonskim selima. S njom sam nastavio razgovore.…
tekst: Marica Žanetić Malenica
Pozornost sam tijekom života usmjeravala na izazove koje mi je nudio, ništa manje vrijedne i poželjne od mojih svekolikih maštarija i želja širokoga spektra.
Jer, htjela sam: skakati padobranom (a letjela sam poput ptice tek vozeći se zrakoplovom); jahati konja (umjesto magarca, što sam činila u djetinjstvu tijekom ljeta na rodnome otoku); studirati jezik i književnost (na diplomi mi piše da sam ekonomistica); biti profesorica hrvatskoga ili spisateljica (u mirovinu sam otišla kao…