piše: Marija Kukić
Zavičaj! Što je ljudima zavičaj?
Nekima je to gruda na kojoj su posijani i izniknuli, nekima tlo u koje su duboko pustili svoje korijene, nekima je to dio zemlje po kojemu sada hodaju. Neki pak imaju više zavičaja i sve ih vole jednakom ljubavlju. Neki ljudi, putujući i seleći se iz kraja u kraj, ne znaju gdje im je pravi zavičaj.
Ma gdje god se čovjek nalazio, ma gdje god živio i radio, ne može…
Njih trojica, Ivo, Mato i Jozo živjeli su u istom selu. Bili su gotovo vršnjaci. Koja godina gore ili dolje nije bitnije utjecala na njihovo prijateljstvo.
Bila sam ptica južnih gora. Ptica Neznanka (tako me Robovlasnik zove). Ptica pjevica. Znam to, iz dubine vremena jer, često se sjećanja vrate:
Ne bih baš mogla reći da sam zaljubljenik u vodu, ali ljepota i veličina rijeka opjevanih u našoj himni, izazivale su svaki dio moga bića.
Beograd/ Bivša prijestolnica bivše države pun je znamenitosti.
„Biti ili ne biti, pitanje je sad?“ reče Hamlet. „Ići ili ne ići?“ još je jedno od pitanja, ovoga puta mojega.

