događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Jadran Šantić-Šangarelo
Štioci moji lipi šesni i dragi nisan van se javi ohoho vrimena i ča bi naši stari rekli puno je vode ispod mosta proteklo a ja san muča.
Ne zato ča nisan jema čakod notavat vengo zato ča san sebe uvjerava da sa mojin notavanjiman ganjan vjetrenjače ka Don Kišote de la Manča, odnosno kako je to činija veliki Servantes a ja mu nisan ni do gnjata.
I evo sad kad san seja za ovu makinjetu smrza san se pri pomisli …
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Egon Šerbela
U mome sve širem krugu prijateljstava, posebno bih istakao prijateljstvo s beogradskim Slovencem Egonom Šerbelom, koji mi je zbog nečega bio posebno privržen. Čak je i na predavanjima nastojao sjediti sa mnom. Ubrzo me je odveo i doma.
Bio je to ogroman stan. Njegov je otac Tone u mladosti radio kao radnik na naftnim poljima Lendave.…
piše: Marija Juračić
Pričam sa zetom kako se na kraju u jednom društvu svaki problem sam od sebe riješi.
Sjećate li se kako je prije nekoliko godina nezaposlenost bila velik problem i kako su suprotstavljene političke stranke jedna drugoj spočitavale da ga ne znaju riješiti?
Onda je problemu dosadilo biti problem i sam je sebe riješio.
Vrlo jednostavno i učinkovito. Otišao je iz Lijepe Naše i riješio…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće
Politička nastava, opasni zalet, susret s Verom Šimić.
Bilo je i političke nastave, zajedno za sve studente PMF-a. Među organizatorima se isticao Bogdan Maglić iz Sombora. Na jednom takvom skupu, nakon što je održao kratko predavanje o Marksizmu-lenjinizmu, predavač nam je počeo postavljati pitanja. Zanimljivo je koliko je o toj temi bilo veliko neznanje studenata.
U vrijeme rata u NDH su objavljivane “Male socijalne knjižice” u kojima…
DRUGI DIO KNJIGE
Očekivanja u smjeru budućnosti
piše: Filip Ćorlukić …iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Odlazak u Beograd
Došao je i dan polaska. Predvečer sam se odjenuo što sam u onoj sirotinji bolje mogao, stavio nešto stvari u mali koferić, preko ruke kožni kaput, šešir na glavu, pozdravio se sa svima i krenuo uz željezničku prugu prema petnaestak minuta u udaljenoj maloj željezničkoj postaji Kamen.
Čim je vlak krenuo ušao je milicajac tražeći isprave. Ušao sam…
piše: Marija Juračić
„Opet vam, punice, nešto nije pravo“, primjećuje moj zet zabrinut da bi moje raspoloženje moglo utjecati na okus ručka, da bih ga mogla zapapriti ili presoliti, kao da je ručak politika koja uglavnom ima bljutav okus pa nije čudo što puk na omraženim društvenim mrežama obilato koristi te začine.
„Muči me smeće!“, udaram direktno, “i onih 5000 kn kazne, ako u pogrešnoj kanti osvane kora od naranče.“…
piše: Viktorija Banić
Priznajte, jeste li ikada došli u napast da zavirite u nečiji mobitel ili mail? Osluškivali neki razgovor? Pročitali nešto za što ste unaprijed bili svjesni da nije bilo predviđeno za vaše oči? Ili brižljivo pamtili ono što ste preko treće osobe slučajno doznali o nekome koga poznajete? A onda to ispričali ili nekome u raspravi bijesno „bacili“ u lice, ne mareći za privatnost?
Dalmatinski je mentalitet oduvijek bio sve samo ne diskretan. Nikad tih. Kako kod Primoraca, još i više kod nas grlatih iz zaleđa.…
Iz naše arhive/ Objavljeno 27.01.2013.
piše: Jasna Lovrec
Karneval, poklade ili u Međimurju fašnik (fašnjek) razdoblje je rastjerivanja zime, zlih duhova te iščekivanja plodnosti i rodnosti vegetacije što je popraćeno različitim zanimljivim maskama.
Danas se u fašniku izgubilo vjerovanje u magijske moći, naglasak je na zabavi i društvenoj kritici, sudionici si daju oduška. Stare tradicijske maske još su uvijek prisutne uz sve više inovativnih novih maski. U povorci maski nekada je bila obavezna povorka svatova. Vjenčanje simbolizira i priziva plodnost i rodnost…
tekst: Ruža Silađev
Fotografija je snimljena u Pešti (Budim-Pešta) 1918. godine. Na njoj je vojnik Ivan Pejak, rođen u Sonti, 1893.
Bio je poznat kao Iva Čulin i eto primjera kako su u Sonti nestajali nadimci i nastajali novi. Naime Iva je bio podrijetlom iz Monoštora iz obitelji Radišini. Pošto se priženio u Čulinu kuću u Sonti, Radišini su se zauvijek zaboravili.
U vrijeme nastanka fotografije još uvijek je trajao Prvi svjetski rat i ovaj vojnik se nije nadao najboljoj budućnosti.
Pošto se ratna situacija po saveznike mijenjala na bolje, obećavajuće vijesti s fronte su dolazile i u Sontu. Vojnikova mati koja je znala mađarski jer je pohađala mađarsku školu, i supruga Ana, rođena Zlatar, Tacina (6. III1895., umrla 1977. ) krenule su na put u Peštu kod sina, supruga i oca.…