piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
U vrijeme moga najranijeg djetinjstva otac je još bio noćni čuvar na derventskoj željezničkoj postaji.
Prvo čega se sjećam dogodilo se kada sam imao oko dvije i pol godine.
Tu si sliku i sada mogu jasno predočiti, pa u mislima jasno vidim kako ujak Bariša izlazi iz kuće i nosi na ramenu mali sanduk napravljen od neobojenih…
Kako malo je potrebno čovjeku pa da mu dan postane ljepši! Kako neka sitnica može učiniti čovjeka sretnim!
Lutali smo svijetom izmišljenim. Iluzija nas je usidrila u beskraju odsanjanih slika, odnijela zvukovima mjesečeve sonate u čaroliju opsjenara.
Ej, kad su stari svinje plandovali
1.- PREDGOVOR