događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
drugi dio
piše: Marija Kukić
Subota je, rano prijepodne. Lebdeći sivi oblaci plove iznad višemilijunskoga grada prijeteći da svakog časa prospu po prolaznicima svoje suze. Kišobran je neophodno pomagalo. Nema mnogo vremena za pobliže upoznavanje’grada koji ima dušu’, kako ga je prije moga polaska nazvala kći Martina. Ona ga dovoljno poznaje pa ga je s razlogom mogla nazvati tim imenom. Bila je u njemu dvanaest puta i svaki puta po povratku o njemu je pričala s oduševljenjem.…
piše: Marija Kukić
Petak. Tri sata su ujutro. Vani mrkla noć. Ulica tamna, neosvijetljena. Sve crno kao u rogu. Samo poneka mačka ili pas lutalica tapkaju tamom. Jer u ponoć gasi se ulična rasvjeta u gradu. Ustajem uzbuđena jer uskoro trebam krenuti na daleki put.
U četiri krećem prema autocesti. Na naplatne kućice u Lužanima stižemo gotovo istovremeno. Moji Brođani i ja. Nas četvero idemo zajedno na put. Treba dugo voziti, prijeći čak četiri zemlje i stići sigurno do…
U susret subotnjoj promociji knjige “Ono malo duše” Emila Cipara i obilježavanju osme obljetnice Hrvatskog glasa Berlin
piše: Marija Kukić
„Tko će dočekati taj dan?“ pitala sam se često kada sam saznala za važan događaj koji se treba dogoditi.
Činilo mi se, treba proći čitava vječnost. A tjedni i dani polako su odmicali. Još samo malo!
Odbrojavam sate do polaska. Ponašam se poput malog djeteta. Jedna noć, dan, dio druge noći i – polazak. Kamo? U grad o kojemu nikada nisam ni sanjala da ću ga ikada vidjeti. U Berlin!…
Iz naše arhive ….objavljeno 14.11.2012. Iz knjige “On malo duše/2015.
Piše: Emil Cipar
Osijek/Danas je trinaesti dan mjeseca studenog. Ima se nešto s tim trinaestim. Meni ne predstavlja ništa posebno. Datum kao datum. Da nešto posebno znači sigurno se ja ne bih rodio baš trinaestog dana u mjesecu.
Rekoh već u prvom prilogu Osječkog dnevnika kako se veselim susretu s Osječanima. Čuko je sa svoje strane već sklopio prijateljstva i u Donjem i u Gornjem gradu.…
Tekst i foto: Marija Kukić
Kada se spomene kružno putovanje, prva asocijacija je; putovanje velikim luksuznim brodom od luke do luke, od zemlje do zemlje i povratak u polazišnu luku. No, ne mora uvijek biti baš tako!
Moje kružno putovanje započelo je i završilo u Kutjevu, s tim da sam vozeći se automobilom uistinu načinila puni krug. Zar to nije onda kružno putovanje?
Uspavana zimskim snom nije mi se nekako dalo nikamo ići. Najbolje mi je bilo u …
tekst: Marija Kukić
foto: Ivan Juroš
U jeseni moga života sve više se veselim rascvrkutanom proljeću. I što je više ‘ jeseni u meni’, to mi je svako novo proljeće sve draže i milije.
Iz zimskog izležavanja proljeće je probudilo sve živo na novi život. Pogledajte! Okitilo je bogatim zelenilom livade, šume, travnjake… i rasulo po njima najraznobojnije cvjetove.…
piše: Viktorija Banić
Strah. Iskonska i pokretačka snaga. Aktivator samoodržanja, poticaj…
Djeca su zahvaljujući bujnoj mašti i nepotpunim iskustvima prepuna strahova i bojazni, manjih i većih, onih ozbiljnijih, ali i onih zbog kojih, ponekad, jedva suspregnemo osmijeh.
Prvi strah kojeg se sjećam je onaj od mraka – niti danas ga baš ne volim, pa strah od visine, mračnih i bučnih ljudi, dok me …
Piše: Marija Kukić
Foto: Ivan Juroš
Jučer je Sunce sjalo ljubičastim sjajem. Cvijeće je cvjetalo ljubičastim bojama. Zrak je mirisao najljubičastijim mirisom. Ljudi i djeca nosili su ljubičastu odjeću. I trava, i nebo, i oblaci, i potoci, i ptice, i leptiri, i sva stvorenja pod nebeskom kapom na trenutak su poprimili ljubičastu boju. Oni su htjeli pokazati osobama oboljelih od epilepsije da se solidariziraju s njima.
Bio je Ljubičasti dan. Ljubičasti dan ili Purple day posvećen je osobama s epilepsijom. Obilježava se u mnogim zemljama…
tekst: Marija Kukić
foto cvijeta: Ivan Juroš
Bio je on prelijep mladić i sve su se djevojke brzo u njega zaljubljivale. Ali, imao je srce kameno, a kamen nema osjećaja i ne može gajiti nikakve emocije pa čak ni ljubav. Dovoljan je sam sebi. To što ga neki šutaju, bacaju s ramena, lome iz stijena… to kamenu ne znači ništa. On nema srca i ne može ništa osjećati.
Takav je bio u dalekoj prošlosti grčki mladić iz Tespije u Beotiji po imenu Narcis. Nije mu bilo važno što se planinska nimfa Eho u njega bezgranično zaljubila.…
Kada ostaneš sam…
piše: Marija Kukić
„Halo! Halo!“ javio se nepoznati muški glas. „Jeste li spremni ostatak života provesti i novu stranicu života započeti s novim, vitalnim muškarcem?“
Nemam ispis dolazećih telefonskih poziva i ne znam tko me je i otkuda zvao. Nisam prepoznala ni glas, ali sam točno u minutu i sekundu zapisala vrijeme poziva, te pozive primljene prije i poslije ovog zvanja. Moja reakcija toga trenutka bila je:…