događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Piše: Dragica Šimić
-Što ga je to iznenada zaustavilo u djetinjoj igri, nestašnom trku kroz zgusnutu masu ljudi, mahom nasmijanih, preplanulih od srpanjske vrućine, prepuštenih blagdanskom raspoloženju?
– Razmišljao je dok je pogledom pratio Lufthansin avion što je nadlijetao Zračnu luku Zagreb pripremajući se na spuštanje.
Uzbuđenje je u njemu raslo do kulminacije i miješalo se sa iznenadnim bljeskovima sjećanja.…
Tekst i foto: Marija Kukić
Sve je započelo jutarnjim pozdravom dobrodošlice i traženjem što boljeg mjesta u autobusu, a on je bio krcat ljudima kao košnica pčelama. Bili su to planinari i ljudi treće životne dobi. Nakon što nas je predsjednik Društva umirovljenika pozdravio i upoznao s planom putovanja, iz grla se zaorila pjesma. Prva na redu bila je himna graševini, vinu koju je proslavilo moj pitomi gradić diljem svijeta.
Stihove je napisala gospođa Ljerka i nose naslov Moja graševina.
Kad Kutjevom pjesma krene
A sunce isprati kišu,
piše: Ivanka Cvitan
Dobri roditelji daju svojoj djeci korijene i krila.
Korijene da bi znala gdje im je dom, krila da odlete kada dođe vrijeme. (napisao je netko)
Vijesti su prepune: maloljetnik ubio, poginuo, ubio sebe, premlatio, zapalio, silovao.
O sportskim natjecanjima, humanitarnom radu, naprednim učenicima malo se piše.
Nekad su u školama radili učitelji koje je dijete uvažavalo. To se…
/Povodom Majčinog dana svim ženama i majkama koje hrabro koračaju kroz život/
piše: Marija Kukić
Svi u selu znali su je pod nazivom Ćirilka. Bila je to sitna, malo pogrbljena starica, sijede kose koja je neposlušno stršala ispod njene crne marame. Živjela je u nedalekom susjedstvu s već prilično ostarjelom kćerkom Emicom. Bile su same, bez muškarca u kući. Bila je tu još jedna mlada ženska osoba, Marica, Ćirilkina unuka i Emičina kći.
piše: Viktorija Banić
Prolaze države i vlade, pobjegoše im stoljeća. Baš kao i zaprijećeni rokovi za sve najavljene kataklizme, krajeve svijeta, milenijski bug, pa i „najvažnije“ pitanje – od kada se točno računa početak 21. stoljeća, postade potpuno nebitno. Stalno je samo jedno – ljudi odlaze…
Odlazili su nekada davno sa „šip-kartom“, jedinom košuljom ili jaknom u selu, darovanom onome koji odlazi i trunom uspomena zamotanim u zavežljaj, kofera je rijetko bilo……
SVETI FLORIJAN VATROGASI
tekst: Ruža Silađev …iz knjige “Šokica pripovoda”
Iljadudevestotridesttreće stigo kip Sveti Florijan u bašču crkve Sveti Lovra u Sonte. Stigo baš za njegov dan, 4. maj.
Podiglo ga dobrotvorno vatrogasko društvo od milodara građana općine Sonta. I danas još tako piše na kipu. Do to doba crkvencka bašča je bila odgradita. Ni ni bila bašča neg odgraditi dvor, pa se istom zatrče i ker i svinče i krava isprid čorde u bašču. A bila skoro ko Mostonga. Močvarna. S prolića i s jeseni se sve usmradi i stvori šuga po baružica. Blato i mulj. Jedva prideš crkve. Ka’ je stigo Florijan nikako oma se i bašča ogradila i okolo šiširovina i kestenje posadilo. Tako je bašča postala za ugled.…
/ Povodom Međunarodnog dana Sunca/
piše: Marija Kukić
Ima jedna zvijezda u našoj galaksiji. Najsvjetlija je od svih. Bez nje nikoga i ničega ne bi bilo. Obnovljivi je izvor energije. Riječ je o Suncu čiji dan danas obilježavamo.
Sunce je personifikacija života. Prvi puta spominje se još u Knjizi Postanka kada je Bog stvorio svjetlost i razdvojio svjetlost od tame.
U dalekoj prošlosti mnogi narodi štovali su Sunce. Egipćani, Kelti…
Pogledajte ih! Zemlju nastanjuju duže od 250 milijuna godina. Postojale su prije dinosaura i zadržale se sve do današnjih dana.Ima ih preko 250 vrsta i žive na svim kontinentima. U Hrvatskoj ih je 6 vrsta i sve su zakonom zaštićene.
Oklop kojeg nose na sebi nije im teret jer im služi kao zaštita od mnogobrojnih neprijatelja.
E, kad bi čovjek imao oklop! Lako bi se mogao u životnim opasnostima uvući u nj i spasiti se od svake ljudske zločestoće. I skriti se od neprijatelja.
E, kad bi čovjek imao oklop!
I kada bi poput kornjače – polako išao, a daleko stigao.
piše: Marija Kukić
Baka Mlada (tako su je svi u selu zvali) bila je brižna i vrijedna ženica sa sela. U njenom povrtnjaku,voćnjaku, na njivi, u svinjcu i kokošinjcu svega je bilo u obilju.
Radosna i široke ruke rado je od svega dijelila drugima. Nikada nikome nije uskratila pomoć, naravno, u granicama svojih mogućnosti. Posebice joj je radost i zadovoljstvo činilo to što je pomagala svojoj djeci koja su, osnivajući vlastite obitelji, napustila roditeljski dom. Živjela je baka Mlada sama ostavši …
ISELJENIČKE PRIČE …iz naše arhive/03.ožujak 2010.
piše: Emil Cipar
Ovo je priča o Marku. O Marku iz jednog sela s Korduna. Posjetio sam ga ljetos. Poznajem ga od 1992.
Boravio je tada u Rovinju. Potjeraše ga iz njegovog rodnog mjesta u kojem je Marko bio svoj na svome. Bavio se poljoprivredom, ponekad, sezonski radio negdje na građevini. Živjelo se nekako. Marko počeo praviti novu kuću …u staroj postalo tijesno. Žena i troje djece, roditelji i baba. Bilo pretijesno u maloj drvenoj kući, pa se Marko odluči graditi novu u dvorištu. Slabo je to…