piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
U proljeće 1941. godine, sve se više govorilo da će biti rata. Otac je redovno slušao vijesti, a premda mnogo od onoga što sam čuo često nisam potpuno razumio i ja sam se često pridruživao.
Na vijest da je Jugoslavija pristupila Trojnom paktu, ljudi su odahnuli. Premda mi nije bilo potpuno jasno što nam znači to pristupanje nekakvom Trojnom paktu i ja sam se tomu veselio. Naime, čuo sam kad je kapetan Kostić rekao mome ocu da je to dobro, jer nas Njemačka neće napasti, a već sam znao da je ona strah i trepet za mnoge države.
Događaji su se dalje odvijali munjevitim brzinom: državni udar u Beogradu, iščekivanje što će dalje biti, a zatim strašne vijesti o bombardiranju Beograda.…
Klatno vremena
Jednog toplog i ugodnog poslijepodneva u ono doba dana kada i najsrčaniji radoholičari požele malo usporiti, najbučniji dio ulice predstavljaju dječja igrališta. Na jednom takvom igralištu između pijeska, ljuljački i tobogana na kojem se novopridošla djeca brže spuštaju,… 
Marija je bila prava seoska krasotica, jedino dijete u obitelji. Slovila je kao najljepša, najmudrija, najpoželjnija udavača u selu. Imala je mnoštvo udvarača, ne samo u svom selu, nego i izvan njega. Bila je siromašna, ali usprkos siromaštvu, mogla je birati za koga će se udati. No, njeno srce zarobio je Milan, mladić iz susjedstva.
U želji omogućiti nam i glazbeni odgoj, otac nam je kupio violinu, a za učitelja nam je uzeo Stanka Vančuru. I brat i ja smo dugo pokušavali, ali nije išlo.
Jezik tvojih dlanova otvara okna moje kože i tišinom razbija zvučni zid iza kojega se krije šapat vječnosti. Volim bezvučje tvojih milovanja koje uranja u disonance uzbuđenja i pretače ih u suglasje tkiva i žudnje.
Gazeći po snijegu
Sviće,
Glavni likovi ovoga teksta dvojica su mladića, obitelj jednog od njih, Županijski sud u Šibeniku, a radnja se dogodila i još uvijek se događa od 2011. sve do danas. Mjesto događanja grad je Šibenik.