tekst i foto: Sonja Breljak
Plavetnilo, brodice, valovi, sunce i toplina koja meko obavija. Od te se topline i blagosti topim, zaranjam u ljepotu…
A izranjam, budim se, otvaram oči u sasvim drugom svijetu i realitetu – u berlinskoj klinici Waldfriede u kojoj netom operirah ruku u nadi pozitivnog …
Ne treba mene puno nagovarati na putovanje, zapravo, ne treba uopće. Ponekad je dovoljna tek jedna riječ kao okidač za odlazak ili barem planiranje istog u neku zemlju, grad… ili, pak, na otok.
Berlin/ Stižu mi ovih dana, sasvim friško, vijesti s druge strane svijeta. Iz daleke i egzotične Indije. Tamo se, naime, na jednomjesečno, studijsko putovanje, zaputilo jedno od moje djece. A čini se, slijedit će poslije i cijela studijska godina.
Kada je zazvonilo sa tornja crkve Sveti Lovro u Sonti drugo zvono u 9.30h za Veliku misu, zaplakalo je dijete sa fotografije potvrđujući svoj dolazak na svijet. Dogodilo se to 25. prosinca, 1963. godine, na prvi dan Božića, samo 100 metara od crkve u lokalnom rodilištu.
Čula žaba da će u dvorcu bal praviti, baš se i njoj ide tamo se isplesati. Obula žaba štiklice, stavila oglicu i naušnice, obukla haljinu na šljokice.
Mȅni Baba i mȅni Mȁt
Kolovoz se bio poprilično primakao rujnu, a ja sam još uvijek bila na Braču gdje sam s kćerima, unučadi i laptopom ćutila blagodati otočna ljetovanja. Uživanciju sam svakodnevno dijelila i s poznanicama koje se, tijekom ljetnih mjeseci, poput mene, usidre u Mircima, našem malom i mirnom mjestu.…