događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 19.12.2012.
Branka Kandić Splavski
Nema više onoga sela ni stare kuće, a nema ni zidanoga bunara u njezinu dvorištu.
Do pola je bio od cigli, pri tlu zelenkastih od mahovine, s tamnosmeđom nadstrešnicom od letvica, s izrezbarenim ukrasima. Malčice nakošenom. Sa strane bijaše ogroman točak kojim se namotavao sjajan lanac i o njemu kanta škripave ručke, puna hladne, slatkaste vode.…
Iz naše arhive/ objavljeno 16.11.2012./
piše: Jacky, allias Čuko
Draga moja teta Sonja …evo opet tvog Čuke. Ovaj puta sam imao opravdanog razloga što se nisam dugo javljao.
Ja znam da ti znaš sve o bolestima moga gazde …njegova upala pluća, pa to s prostatom, pa ovo, pa ono…
E draga moja, sve je to mačji kašalj u odnosu na moje zdravstvene probleme, ali to očito nikoga ne zanima. A jedva sam izvukao živu glavu.…
piše: Viktorija Banić
Sunce veliko, toplo i žuto, baš kao dukat o vratu mlade snaše, grijalo je Mariju. Od rođenja. Voljela je ona slavonske žege i miris zemlje, baš kao i oštre zime sa puno snijega i sve svoje slavonske običaje.
Bila je tipično dijete Slavonije. Dijete koje marljivo radi od kada pamti za sebe, igra se i buči zajedno s ostalom djecom u sokaku, ide k misi i uživa u prasku ukrasa i boja nošnje na sebi i oko sebe u posebnim prigodama. A bilo ih je.…
Uoči skore promocije knjige “Ono malo duše” Emila Cipara u Osijeku – petak, 21.10.2016. u knjižari “Nova” na trgu Ante Starčevića, u 19 sati.
Iz naše arhive …objavljeno 09.11.2012.
Piše: Emil Cipar
Današnji dan mjeseca studenoga i godine 2012. je jedan četvrtak …osmi je dan u tom mjesecu. Od danas živim u Osijeku. Nikada prije nisam o tome razmišljao, ali eto …dogodilo se.
Osijek je metropola Slavonije. E sad …službeno on to nije, ali to Osječanima nije ni tako važno. Žive oni svoj život i ništa im ne znači što njihov grad nije glavni. Za njih on to jest, a mišljenje drugih ih baš niti ne zanima.…
Iz naše arhive/ objavljeno 20.10.2010.
tekst: Emil Cipar
Već nekoliko dana borim se sa samim sobom i onim mojim drugim JA, koji me uvijek navlači na grijeh, tjera da odustanem od principa.
O čemu se radi!
Kud god krenem oko mene gljive. Po parkovima, šumi, u voćnjaku… Izazivaju svojim izgledom svojom svježinom i ljepotom. Takva godina! …kažu poznanici.
Sve je to fino, ali gljive su malo teške za probavu, a takva…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Judi moji ča je naša Dalmacija lipa i smišna, a najposli interesantna. Pari mi se da osin lipote ništa više ne bi bilo da ni naši judi koji su puni kreanci ka salpa govan ča bi ovod u nas rekli.
Evo poza lipega ma bome i uspješnega lita na vrata nan je ulizla jesen sa neveraman i buraman, a bome se nadan da če bit još trzaji o babjega lita barenko još desetak dan. Zašto ovo govorin?…
(5. listopad – Međunarodni dan učitelja)
piše: Marija Kukić
„Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom školovanju mladosti.“ (Erazmo)
A tko školuje našu mladost? Pa, naravno! Učitelji, nastavnici, profesori. O njihovoj neprocjenjivoj ulozi u odgoju i obrazovanju mladih ne treba posebice pričati. Njihov rad prepoznat je kao jedan od najvažnijih za sveukupan razvoj društva. Danas ne želim pisati o problemima s kojima se ova velika rijeka intelektualaca svakodnevno susreće.…
Povodom Svjetskoga dana životinja
(Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima sasvim je slučajna)
piše: Ruža Silađev
Stajao je na željezničkom kolodvoru čekajući vlak. Bilo je prohladno vrijeme veljače. Kišica je rominjala, a desetak putnika je nestrpljivo iščekivalo dolazak vlaka. Među putnike je došao pas. Hodao je zanoseći se kao da je pijan.
Crne, velike oči su bile bez sjaja, a jedan kapak mu je s vremena na vrijeme nekontrolirano padao. Bio je visok oko šezdesetak centimetara, crne dlake…
Jesen je prostrla po tlu najšareniji tepih izatkan od lišća. Ono šušti, šapuće, skakuće milovano nježnim povjetarcem, leprša nošeno pobješnjelim vjetrom.
Jesen je…