KRAJEM LJETA

Priča “Krajem ljeta” konkurira za književnu nagradu “Zvona i nari”

piše: Marija Juračić
Luka se ne sjeća dana kada je odlučio ostati na otoku. Ustvari, ni sada nije siguran je li se radilo o svjesnoj odluci ili su ga povukle okolnosti. Zna samo da se to dogodilo  krajem onog ljeta u kojem ga je Maja ostavila.

Ljeto je godišnje doba u kojem ti se sve čini jednostavnim i bezbrižnim. Čini ti se da bi mogao živjeti na otvorenom, danonoćno se prepuštati moru i sanjarenju, živjeti u trenutku, ne misliti na sutra.…

više

PREBACILI SMO SE PREKO SAVE

piše: Filip Ćorlukić ….Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

vvZahvaljujući snalažljivosti jednog hercegovačkg željezničara, tatinog poznanika, pred večer smo se uspjeli ukrcati na čamac i prebaciti na drugu starnu Save. Budući da kolica nisu mogla stati na čamac morali smo ih ostaviti, a stvari smo uspjeli utovariti. Spavali smo u na sijenu u velikom štaglju.

Taj nam je očev prijatelj tada mnogo pomogao, a toga sam se sjetio tek kada sam pišući ovo pokušavao povezati sva…

više

IZGUBLJENI I PRONAĐENI

piše: Dragica Šimić
Snijeg  je te zime napadao rano, kao da je htio svojom bjelinom sakriti zgarišta, porušeni grad, žrvte zavijene u crno, uginula tijela životinja pokraj puta što su još za života izgubila svoje vlasnike u velikom zbjegu izranjavanih, napaćenih ljudskih života.

I zatrpao je sve, nemilosrdno okivajući ledom i novim pahuljama rijetke i ogoljele grane. Zavijao je  ponekad, na izgled bijesno povijajući  tek gole drvorede kestenja što su izgledali  kao jedini živi stvorovi  što se otimlju i bore s hladnom prirodom.…

više

POVLAČENJE PREMA ZAGREBU

piše: Filip Ćorlukić .…Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

povlaöenjeVojska se već povukla i iz Doboja, pa je 09. 04. 45. u Derventi bilo puno vojnika. Najvećim dijelom ustaša. Došao je i zet Jozo sa svojom satnijom, a s njime je bila i moja sestra Marija.

Na putu u grad u jarku pored ceste ugledao sam pištolj. Uzeo sam ga u ruku i pogledao, a budući mi je bio potpuno nepoznat, uspravljao sam ga da pogledam u cijev. Pri tome sam nesvjesno držao prst na okidaču i…

više

NARASLE MIROVINE

piše: Marija Juračić
Vidi me zet s olovkom i papirom pa pita što opet mudrijašim.  Pomalo me vrijeđa taj izraz, ali mislim, još uvijek je bolje, nego da me pita, što se opet glupiram i zato zadržavam miran ton.

Pročitala sam u „Berlinu“ članak jedne gospođe o penzijama  i izjavi premijera da su ove godine penzije narasle više nego ikad pa računam, tko je tu u pravu.

Tip je izjavio da na mirovine odlazi 37- 8 milijardi kuna, milijarda amo tamo, a znamo da u državi ima otprilike milijun i 200 tisuća penzionera, mahom bezobraznih ljudi koji traže da im se vrati ono što su godinama  pomalo uplaćivali pa nisu ni osjetili da nešto daju.

više

SLOBODNI VOJNIK I ĐAK

piše: Filip Ćorlukić ....Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

fiE, tu opet prestaje jedna faza moga životnog puta i započinje druga. Satnija je ostala u Visokom, a ja sam se vratio na selo. Uopće se ne mogu domisliti zašto sam išao u Visoko, niti zbog čega su me vratli nazad. Zbog veće blizine škole, boravio sam kod ujaka u selu Tetimi i sjećam se da sam već nakon blagdana redovno odlazio u školu.

U tim čudnim okolnostima, uz mnogo …

više

SITNI ALI BITNI

tekst: Marija Kukić
foto: Mirko Cenbauer
unnamedZuje, lete, lepršaju, gmižu, grizu… sišu krv ljudima i životinjama, sišu slatki nektar cvjetovima, pletu mreže, grade mravinjake, uništavaju biljne nametnike …i još puno glagola bih mogla upotrijebiti ako bih  htjela objasniti  sve što  oni rade.

Oni su sitna, ali najmnogobrojnija vrsta životinja na svijetu. Zovu se kukci i pauci. Ima ih više vrsta nego svih ostalih životinjskih skupina zajedno.…

više

ŠEST METARA OBALE ZA PUNICU

piše: Marija Juračić
Nervira me zet kada primjećuje da ručak u zadnje vrijeme kasni i kada tu činjenicu povezuje s mojim godinama.  Kažem mu da to kašnjenje s godinama nema veze, jer ako si se rodio blesav, godine te neće opametiti, a ako si se rodio pametan, godine će ti dodati onu finu kvalitetu iskustva i zrelosti.

Dobro, o čemu se onda radi?“ pita me izravno.

„O tome da svakog jutra moram pročitati sve novine i pregledati cijeli Internet da vidim što se kuha u vladinoj kuhinji… Vidim, tebi je to smiješno“, reagiram na njegovo cerekanje, “ali ako nisi budan, odnosno spreman na trenutnu reakciju, može ti se lako dogoditi da zaspiš kao oženjen čovjek, a probudiš se kao neoženjen, jer je vlada tako odlučila.”

više

PUDAR

MIRIS DJETINJSTVA

piše: Ruža Silađev
Pudar (2)Teško se odlučujem na spremanje roditeljskog tavana.  Oduzme mi mnogo vremena, jer ponovno nailazim na  zaboravljene  predmete, knjige i fotografije. Tavan je za mene oduvijek magija. Svaki taj dio tavana ima iza sebe priču koja dira u najtananije osjećaje.

Po  tko zna koji put otvaram makar jednom godišnje požutjelu kartonsku kutiju, privezanu unakrst, uzicom koju je moja…

više