događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
Nešto više od dvije godine umirovljena sam učiteljica. Otkada sam za sobom zatvorila školska vrata, više nikada, nikada nisam svratila u svoju bivšu firmu.
Ne zato što mi se netko zamjerio ili što možda imam neko neugodno iskustvo… Ni govora! Jednostavno izolirala sam se od većine ljudi. Za one do kojih mi je stalo, uvijek pronađem način kako s njima komunicirati.
No, ljudi u mojoj bivšoj školi nikada nisu zaboravili svoje bivše…
tekst i foto: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Jednog dana mi je otac rekao da smo blizu Dravograda i da je to kraj puta do prelaska u Austriju.
Počeo sam praviti planove što ću kad tamo stignemo. Želio sam odmah nastaviti školu, tako da redovno završim šesti razred gimnazije.
Otac ja smo išli izdvojeno od većih grupa, kad nas je počela preticati jedna dugačka ustaška kolona.…
tekst: Marija Juračić
Čitam neki dnevni list i vrtim glavom. Moj zet, znatiželjan kakav već je, ne može odoljeti, a da ne pita:
“Što je, punice, opet vam nešto nije pravo?“
„ Pa kad baš hoćeš znati, nije. Evo, pogledaj ovu važnu vijest s prve stranice naše lokalne tiskovine. Izdan je uhidbeni nalog za jednim uvaženim blogerom i sada su svi sretni jer misle da će se cijelo pučanstvo svijeta dati u potragu za njim.“…
piše: Marija Kukić
foto: Mirko Cenbauer
Bilo je to davno, no u mom sjećanju sve do danas živi izreka koja glasi; Najesti se ludih gljiva! To se obično kaže za osobu kojoj nisu baš sve „ daske na broju.“
Naše požeške gore bogate su gljivama, ali i drugim šumskim delicijama.
Gljiva ima svakojakih i svih vrsta; jestivih i otrovnih, zdravih i ucrvanih, svih boja, oblika i veličina, u svim godišnjim dobima, od proljeća do kasne jeseni.…
tekst i foto: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Na Jelačićevu trgu se svako večer prikazivao filmski žurnal s najnovijim vijestima. Projektor je bio postavljen u zgradi hotela Dubrovnik, a veliko platno na zgradi na suprotnoj strani trga.
Par dana ranije objavljena je vijest da je Hitler mrtav. Gotovo! Što dalje slijedi?!
No, već sutradan su osvanuli plakati da se u cilju očuvanja od razaranja grad neće braniti.…
piše: Marija Kukić
Što je amnezija? U Anićevom i Goldsteinovom Rječniku stranih riječi riječ amnezija objašnjava se ovako:
Amnezija je gubljenje ili slabljenje sjećanja ili djelomično zaboravljanje nekih događaja ili ličnosti.
Razg: zaboravljivost
A mi, Hrvati, narod smo koji prema riječima našeg premijera, patimo od kolektivne amnezije.…
piše: Dragica Šimić
Nikad nisam vjerovala u bacanje čini. I prije rata često se govorilo o toj temi. Slušala sam te priče ponekad sa zebnjom, ponekad s radoznalošću.
Bosna je to, pomislila bih ponekad ironično, možda je u njoj sve moguće. Toliko konfesija, toliko nacija, toliko različitosti što su u sebi stoljećima skrivale mračne tajne i nepomirljivosti koje su sada iznenada izrigale iz utrobe ružne zvijeri zvane rat.…
piše: Marija Juračić
Skuhala sam pekmez. Fin, ukusan, za prste polizati. I sada pekmeza nema. Nemamo mačku da bih nju mogla okriviti.
Pitam zeta, zna li on nešto o tajni nestalog pekmeza. Gleda me nevino i kaže da pojma nema. Sumnju baca na unuka, a ja vidim kako se još oblizuje, baš kao mačak koji je upravo progutao kanarinca. Okrivljujem ga bez pardona, a on, bezobrazno se cereći, predlaže da osnujem povjerenstvo koje će utvrditi tko je imao prste u pekmezu.…
tekst i foto: Filip Ćorlukić...Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
I dalje smo nastavili putovati ujutro i uvečer. Što smo jeli i gdje smo spavali ne sjećam se. Osim onog spavanja u štaglju u Dubočcu, ne sjećam se da smo igdje spavali u bilo kakvoj zgradi.
Od posjeta nekim kućama, sjećam se jedino da smo bili u nekoj zgradi u Kutini i tamo sam prvi puta vidio štrednjak u koje mu je bila instalirana plinska instalacija od vodovodnih cijevi, a na kraju je bilo suženje iz kojega je siktao plavi plamen.…
piše: Ruža Silađev
Postavljam trpezu. Već je sve pripremljeno samo još donosim pečenu piletinu koja je danas na redu. Na tanjuru se smiješe rumeni bataci, karabataci i krilca zadivljujućih veličina sa rumenom, hrskavom kožicom.
Danas se i u seoskim domaćinstvima za tili čas uzgoje pilići zahvaljujući raznim potrebnim dodacima za hranu kao i lijekovima ukoliko se dogodi nešto nepredvidivo.…