tekst i foto: Slavko Žebić
O Bože, kako vrijeme brzo leti!? Ko jučer smo osnivali Šokačku granu u Osijeku, a evo već je 13. manifestacija „Što su jeli naši stari u korizmi“.
Prva granina manifestacija kuju su osmislili baj Joza Jurušić, Šokac iz Sikirevaca a pomagala mu snaša Ljubica Pilipović, Šokica iz Semeljaca i sve to amenovala magistra Vera Erl. …

U Tuzlu smo stigli u kasno poslije podne. Iz vlaka smo s lijeve strane vidjeli željezničku postaju, koja se nalazila u velikom parku, a iza nje ulica i gradske kuće.
Kad je prvi put s majkom došao na livadu, znatiželjni i životu neupućeni Bambi vidjevši leptira kako oblijeće oko cvjetova, uskliknuo je:
Putevi… staze… drumovi… koraci odbrojavani ritmom srca… … nemoguća iluzija otrgnuta iz prastarih pjesama… miris jelena mošutnjaka… Diana je ubila Aktaiona… legenda slivena u stih drevnog pjesnika… Hafizov deja vu… i njegova žudnja za odbacivanjem vela tajanstvenosti… upitah se… je li on znao zašto je boginja ubila lovca?
U toj su našoj ulici bile samo katoličke i muslimanske kuće, a odnosi su bili u pravom smislu riječi dobrosusjedski. U katoličkim se kućama nedjeljom nikada nisu obavljali veći poslovi, uključujući tu i pranje rublja. U znak solidarnosti ni muslimanke tada nisu prale rublje. Petkom muslimanima nije zabranjeno raditi, ali po nekakvom reciprocitetu moja majka nikada nije petkom prala rublje, niti je radila u vrtu. Katolički i muslimanski blagdani bili su također na neki način zajednički. Išli smo jedni …
Ni svježe stablo nema takve kose,
Bio je to prvi veliki prijelom; prva skretnica u mome životu, ali to još nije bila moja odluka. Uselili smo se u malu dvorišnu katnicu u derventskoj Gornjoj mahali, na samom ulazu u grad.
Što napravi prosječan roditelj nakon napornog radnog dana u trenutku kad prekorači kućni prag?
Napisala sam knjigu “Umijeće svakodnevnog pokreta”. Teško je nakon tisuće pročitanih knjiga sve naučeno i zapamćeno prevesti na jezik svojih neurona i napisati nešto svoje a pri tome ne povrijediti izvor. Treba uroniti u odaju ogledala i odjeka, osluhnuti tišinu i onda pisati.