Puhnem u krošnju, a s krošnje padne lišće.
Puhnem u drugu, padne i lišće drugo.
Treća me gleda pa lišće stišće, stišće,
Ali se nije mogla braniti dugo.
.…
Sven Adam Ewin kako da živim ovako… zemaljski suludo dijeljen
sav u vama pojedinačno a vi u meni cijeli
kako raspreden ovdje od sebe nikad željen
da budem s vama u zvijezdi u nekoj općoj zdjeli?…
Sven Adam Ewin Spušta se večer. Sunce više ne žari.
Gospod je priveo ljude k Zadnjem Danu.
Pita ih, što bi koji (od zemnih stvari)
Rado ponio sobom. Na „onu stranu“.
.…
Što sve čovjek ne stvara. Za čudom čudo.
