događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst i foto: Sandra Marelja Muić
Predvečerje na blagdan Sv. Stjepana Prvomučenika koji je zbog svog propovijedanja Isusovog nauka bio osuđen na kamenovanje.
Njemu na spomen blagoslov Božića pozlatio je zadarsku lučicu Fošu i dotaknuo nebo i otoke bakrenim prahom.
Svetost tišine spustila se na ribarice, čak se i prosinačka hladnoća čini ugodnom.
Iz naše arhive ..objavljeno 17.08.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Pogledaj …koja divna, divlja ljepota! Tisuće biljaka, cvjetova …tisuće živih duša. Poseban svijet u svijetu oko nas.
Jedan uz drugog stišću se i naslanjaju: majčina dušica, stolisnjak, čičak, menta, štavika, divlji peršun, divlja mrkva, cikorija, pelin ……
tekst: Marija Kukić
foto: Ivan Juroš
Magla! Magla mističnim neprozirnim plaštem prekriva sve. I rijeku, i šumu, i puteljak što vodi tko zna kamo…
Pogled čovjekov hvata samo ono što mu je blizu, vidljivo.
Jutra zaodjenuta maglom kao da skrivaju mističnost života koji je često baš maglovitim tajnama obavijen.
tekst i foto: Alfred Matijašević
Jesen je tu u svoj svojoj ljepoti; jutra maglovita i poprilično svježa, dan sunčan s daškom vjetra, inje se opire skoro cijeli dan sunčevim zrakama, a suton kao iz bajke.
Sunce je nestalo iza horizonta i “zapalilo” nebo, sve do istoka gdje se mjesec počeo uspinjati prema nebeskome vrhuncu, boreći se sa ostatkom oblaka i posljednjeg svjetla dana.…
Moj Junak je napunio 16 godina. Viši je od mene skoro za glavu.Ima taj moj Junak sto mana. A tko ih nema?
„Mama, ja sam dobio jedinicu!“ javlja se on meni jednog dana nakon škole. Ja malo šutim, onda mu kažem: „Pa dobro!”
Ne galamim, ne vičem. Ne vrijedi. Trebam imati taktiku i naći rješenje za njegove probleme.
Kraj jezera jedna kuća mala,Čekajući ga, promatrala je zadnje zelene vlati trave, kristalno bistru vodu, tirkizno-plavo nebo, oblačiće iza kojih se skriva zubato sunce, i puno, puno drveća koje se zrcali u jezeru pitajući: “Tko nam je odjenuo ovu neobičnu odjeću? I u ovom jednoličnom ruhu izgledamo prelijepo i divimo se svom odrazu u zrcalu bistre vode.”
A je li ona dočekala svog dragog? Mi to ne znamo!Možda će on doći nekako s proljeća kada se priroda probudi, a s njom se opet rasplamsa i – ljubav?
“Tko je jednom bio u toj našoj drevnoj šumi (…) taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanim ravnim brazdama (…) orijaši snagom, prkose buri i munji. (…) Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu nada sve, on je u njoj kao u svojoj kući…” (J. Kozarac- Slavonska šuma)
A kada jesen doskakuće na krilima vjetra, u paleti boja, na sagu šuštavog lišća, u crtovlju najrazličijih zvukova, onda kažemo: “Ona je tu!”
U sjeni hrasta ili nekog drugog drveta, na tvrdoj sjedalici kamena, na šumskom proplanku obasjanom posljednjim zrakama Sunca, opet ponavljamo: “Ona je tu! U sjeni hrasta! Ona, jesen je tu!”
……