događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Berlin/ Inozemno izdanje Večernjeg lista u današnjem broju donosi In memoriam posvećen članu naše redakcije, pokojnom kolegi Emilu Ciparu. Dražen Radman
Split/ Draga Sonja, baš mi je žao što Emil više nije s nama tu …
Žao mi je kad odlazi čovjek koji ostavlja trag, kao što ga je Emil ostavio… I bolje da nam je žao i da smo beskrajno tužni, nego da tu vijest olako primimo. Jer kad smo tužni, to je siguran znak da je vrijedilo …da je otišao čovjek koji nam je prirastao srcu.
I da ih ima još podosta kojima nije bio tek jedno ime i prezime koje tu i tamo nešto napiše ……
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Kiša je padala skoro cijeli subotnji dan. Kad imate na licu kišne kapi, mogu se pomiješati sa suzama, čine se iste. A one su tu već odavno, ima tome više mjeseci, samo su sad na ranojutarnju vijest iz Broda, kao poplava preskočile sve barijere razuma.
Ah dragi prijatelju, kako se sasvim slučajno upoznasmo a kako intenzivno u zadnjih šest godina proživjesmo.…
Iz naše arhive/ objavljeno 22.10.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Zna narod poučno reći: Ne pada snijeg da pokrije brijeg, već da zvjerad ostavi svoj trag. Sad istina nema snijega, osjetim još dah meke jeseni.
Zlatni je oktobar i topli povjetarac me obavija. A i toplina boje vodene površine i zelenilo…
Iz naše arhive …objavljeno 27.09.2012.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
– Hladnoća. Praznina. Tišina. Jesen je stigla u naš grad …kaže kolega Cipar, šaljući fotografiju Broda u kojemu spavaju Ivana, Tadija, Sava …iz kojeg odlaze ptice, čaplje, rode…
Gledam, unesoh se u lice grada, tražim pogledom njegov trg, vodoskok, korzo …čujem svoje korake, hodam prazninom …osluhni i Ti …uz ritam koraka odjekuje i melodija, tiho pa sve jače, dopiru do mene, ispuniše me poznati stihovi….…
Iz naše arhive ...objavljeno 31.03.2014.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
– E, danas idemo po heljdovo brašno, rekla bi mati, i mi bi se iz naše ulice zaputili prema starom omanjem mlinu u dnu treće ulice od nas. Tu bi rječica Poričnica nalazila svoj put do velikog Vrbasa.
Škripava vrata otkrivala bi čudnu prostoriju. Pod ispod kojeg je velikom brzinom protjecala voda, šumila, šuškala, vrtjela se preko ogromnog kotača.…
Ljetno predvečerje. Miris borova, zrikanje zrikavaca, krik galebova …Okom fotoaparata uhvatih nekoliko kadrova zalaska Sunca.…