Za srce i dušu

Dobriša Cesarić
Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje –
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.…

više

Stanislav Geza Milošić
Pod okriljem magle i studeni krute
Došla nam je jesen na oblaku plahom.
Zavukla je ruke u skrivene kute,
Umorila cvijeće svojim hladnim dahom.

Ušutjele ptice. Priroda ko mrtva,
nesmiljena studen njom okrutno vlada.
Požutjelo lišće ko posljednja žrtva,
Pokošeno vjetrom kraj putova pada.…

više

Joso  Špionjak
Hvala ti Slavonijo,
Što si svoja otvorila vrata
U vremenu punom tuge,
Za bosanskog tvoga brata.

Ranjena si, izmučena,
Agresor te ne poštedi,
Ali ljubav ne posusta ,
Navijeke ona vrijedi.…

više

ZA SRCE I DUŠU
Tin Ujević
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad !

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,…

više

Joso Špionjak
Kad na svoju Bosnu mislim,
Onda želim biti sam,
Jer su moje misli tada,
Kao malog dijeta san.

Najčešće se to dešava,
Onda kada padne mrak,
U grudima nešto steže,
K`o da fali čisti zrak.…

više

Aleksa Šantić

I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tamni oblak kad sa neba mine.

I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči što se slatko smiju.…

više

Joso Špionjak

Eine Sache ist ganz sicher,
und diese liegt auf der Hand,
genau im Herzen von Europa,
befindet sich das Badnerland.

In diesem irdischen Garten Eden,
in welchem man alemanisch schwätzt,
da wurde vor 80 Jahren geboren,
ein Mensch, den ich liebe und schätz‘.…

više

Jure Kaštelan
Volio bih da me voliš,
da budem cvijet u tvojoj kosi,
Ako si noć, ja ću bit zora
i blijesak svjetlosti u rosi

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor,  i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.…

više

Lepet krila

Jelici

U velikom nekom gradu,
U stanu s tisuću knjiga,
Žive njih dvoje, sami,
Godinama. (Tko zna, dokle?)

Svake noći, svake noći,
Kad se spremaju na počinak,
Oni se zagrle i dugo šapću:
»Lepet krila! Lepet krila!«.…

više

A. G. Matoš

O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada…

više