Za srce i dušu

Ivek Milčec
Na Valentinovo
srčeko bu
jače tuklo,
ko’ magnet
dragu k sebi,
vuklo.
I srčeko
naše drage
ne bu hladno;…

više

Matoš u Parizu

Dobriša Cesarić
Moja je soba tako jadno mala,
Ja ne bih u njoj izdržati mogo
Da mi oči ne sanjaju budne.
Al ne ropćem. Sudbini velim: Hvala;
Jer mojoj bijedi čudan sjaj je dala,
I moje patnje nisu uzaludne.

Danas sam opet ručo samo čaj.
Al vlažna blagost sja u mome oku:…

više

Šime Zdrilić
Sumanuto se danas korača kroz  čistinu.
Staza jasno pokazuje put
Al se pijano uvijek zastrani.

Ne postoji pravilo kako se stigne,
Tko zna,
Cilj putovanja možda je vidljiv samo određenima.
Možda je cilj neopterećen ljudskim.…

više

Marina Anđelković Mimi

Heda, koju boju kose ima Albertina?

Jutu

A kakvu boju kose ima Mimi?

Ima majo boje muke

p.s. djeca uvijek govore istinu :))))…

više

Toga subotnjeg poslijepodneva umislio sam si da čujem violinu

Slavko  Žebić
Tako nam je malo potrebito za sreću, a najčešće zaključimo kako nam je baš to malo nedostajalo.

Sentenca je to našeg nobelovca Ive Andrića, činjenica koja nas redovito prenerazi, ali opetovano se moramo složiti kako je bio u pravu. I svojevremeno i dan-danas.

Međutim, jedna obična šetnja perivojem kralja Petra Krešimira čovjeka može učiniti sretnim. Da posve sretnim. Osječki akademski…

više

Noćas sam sanjao djevojku crne kose, očiju boje mora…

Ante Skazlić

U malom ribarskom mjestu, u uvali jednog sjevernodalmatinskog škoja sve je vrvjelo turistima. Iako, bio je tek početak turističke sezone. Mnogi su već desetljećima dolazili na ovaj škoj opčinjeni njegovom ljepotom.

Tri domaća studenta Lovre, Tonko i Mislav sjedili su na terasi kafića Dalmatinske noći, kao i obično. Svakoga jutra ispijaju kave i prepričavaju događaje studentskih dana, s ponekim pogledom na…

više

Ivek Milčec
Advent več je
skoro prošel,
a sveti Božiček
prebrzo došel.

Dučani su puni
a na cijene,
malo tko se buni.…

više

Joso Špionjak
Ubrzano kuca stari sat.
Da li na daleki put poći kani?
Ili, pak, broji teške dane,
koji su gusto posijani?

Lagano dogorijeva svijeća,
Al’ još uvijek joj plamen jak,
Ah, živote naš, velika si sreća,
U kojoj drijema prolaznosti znak.…

više

Emilija Herceg Martić
1.
Iz oblaka tmurnog rađa se zvijezda
Zvijezda koja bdije nad zemljom mojom.
Ja napuštam je sad opetovno
I brda njena i more
I gradove i ljude
Nosim u duši svaku toplinu
Upaljenog svijetla prozora kuće hrvatske.
Ja upijam sliku starca što sakuplja flaše stare…

više

Jure Kaštelan
Devet zora niz devet tvojih voda,
Niz vode plove same krvarine.
Koliko roblja, skela i vozara
U mrkom mraku crne carevine.

Devet zora niz devet tvojih gora,
Ognjem ti gore sela i gradovi,
Glava na koplju, trupovi na kolcu,
A iznad trupla polumjesec plovi.…

više